Kako je nastala četkica za zube
Četkica za zube je neizostavni predmet za održavanje higijene zubi. Postoje određeni dokazi kako se koristila 3500 godina prije Krista, u vrijeme starih Egipćana i Babilonaca.
Prve četkice za zube
Prvi poznati oblik četkice za zube je drveni štapić koji bi se žvakao s jedne strane dok se njegova vlakna ne bi razdvojila. Time su se na kraju štapića stvorila vlakna slična onima na današnjim četkicama za zube. No, u upotrebi nije bila bilo kakva vrsta grančica već ona s drveta Salvadora persica. Riječ je o drvetu koje ima zacjeljujuća, antiseptička svojstva te sadrži fluorid koji se danas nalazi u pastama za zube.
Zanimljivo je da se ovakva četkica joj uvijek koristi u nekim dijelovima svijeta, što zbog tradicije, a što zbog nemogućnosti kupnje klasične četkice. Čak je i Svjetska zdravstvena organizacija odlučila promovirati vlakna ovog drveta kao primjerena za oralnu higijenu. Štapići kojima se trljaju zubi, ovisno o dijelu svijeta u kojem se koriste, zovu se Suwak ili Miswak. Osim što se koriste kod mnogih Afričkih plemena, može ih se kupiti u većini Pakistanskih, Indijskih i Arapskih dućana.
Daljnji razvoj sredstava za oralnu higijenu
U 13. stoljeću su Kinezi koristili četkice za zube od veprove dlake usađene na bambusove štapiće. Zbog grubosti ovih dlačica, četkice su zasigurno zadavale muke. Zbog toga je vjerojatno i osmišljena verzija četkice od konjskih dlaka na životinjskoj kosti. U istom periodu se u Europi čišćenje zubi obavljalo s malom lanenom krpicom utopljenom u solne otopine i sulforna ulja. Ponekad je krpica bila pričvršćena na štapić kako bi se lakše dosegnuli stražnji zubi. Često se za čišćenje koristila i soda bikarbona.
William Addis of Clerkenald je 1780. godine napravio prvu četkicu sličnu današnjoj. Legenda kaže kako je ideja za četkicu nastala za vrijeme Addisova boravka u zatvoru. Odlučio je uzeti kost koja je ostala od večere te je od čuvara posudio vlakna kako bi napravio alat za čišćenje zubi. Tim je htio izbjeći korištenje prljave lanene krpice sa soli. Naime, umjesto zubne paste koristila se mješavina čađe i soli.
Nakon izlaska iz zatvora, Addis je počeo na veliko proizvoditi četkicu. Kasnije je kost zamijenio celuloidni držak koji je rađen stavljanjem plastike u kalupe i njihovim hlađenjem kako bi se dobio željeni oblik.
Današnja četkica za zube
Vlakna dlake životinja koristila su se do 1937. godine, a kada je Wallace H. Carothers stvorio najlon u Du Pontovim laboratorijima. Nakon toga je 1938. počela masovna proizvodnja četkice za zube od najlonskih vlakana. Osim promjene vlakna, došlo je do promjene samog dizajna pa se promijenio vrh vlakana i promjer kako bi se zubi mogli što lakše i učinkovitije oprati. Godine 1959. napravljena je prva električna četkica za zube , a do danas je razvijeno više od 3000 patentiranih četkica za zube diljem svijeta.